"Sve ovo danas nema smisla. Prolaz imaju samo male brojke pjevača,
bendova i ako prođu, onda imaju najveći problem, kako opstati. Ako
to ne znaju, gase se jako brzo i nestaju."
Zelo mi je v čast, da sem imela možnost narediti intervju z enim od očetov jugoslovanske glasbene scene, Alenom Islamovićem. Bil je ena izmed gonilnih sil pri dveh znanih bendih: Divlje jagode in Bijelo dugme. Intervju, zaradi tega, ker bi želela obdržati original, objavljam kar v hrvaščini. Prijetno branje!
1. Mene interesira, kakva je razlika između glazbene scene u
Jugoslaviji i sad? Kako si ti
doživljavao Jugoslaviju?
Jugoslavija je bila jedan veliki prostor, u kojem si mogao
organizirati od 150 do 200 koncerata godišnje. Čak i mali gradovi
od 15-20.000 stanovnika imali su sportske dvorane. Mali prostori,
klubovi nisu toliko bili interesantni u takvim sredinama. Ako si imao
samo jedan hit i LP ploču, mogao si ići na YU turneju cijelu
godinu. Kako bi svirao od grada do grada, tako si i povećavao
prodaju albuma. Prostor je bio sa TV emisijama uvezan tako, da su
neke muzičke emisije, pa čak i zabavne, dobro išle u prilog
bendovima,muzičarima,solistima. Gledanost ovih emisija bila je u
milionima. Jugoslavija je bila kulturna i sportska sila među
državama, koje su je okruživale. Isto se je svirao rock n roll,
folk, džez, bluz, pop, sevdah i ostalo. Postojali su jaki festivali,
koji su na televizijama bili gledani na cijelom prostoru Jugoslavije.
Bila je i komisija, koja je pratila izdavačke kuće. Neke ploče je
proglašavala šundom. Ovakve su bile na tržištu jako skupe. To je
bio porez na šund. Moja ocjena tog prostora, u kojem sam postao
velika zvijezda, je čista desetka. Ako si vrijedio, ideš dalje,
ako nisi, nestao bi preko noći. Ako si bio buntovnik bez razloga,
isto bi nestao. Meni je takva mašinerija odgovarala, jer sam bio
odgojen, da poštenim radom možeš da dođeš u društvo velikih, da
nešto i zaradiš i da budeš privilegovan u društvu. u kojem živiš.
U Jugoslavijo bilo je puno šansi, da postaješ neko. Danas moj
savjet mladima je, da ako imaju talenta za fakultet, nauku iza veća
obrazovanja, bolje da to nastave i ne upuštaju se u život muzičara.
Sve ovo danas nema smisla. Prolaz imaju samo male brojke pjevača,
bendova i ako prođu, onda imaju najveći problem, kako opstati. Ako
to ne znaju, gase se jako brzo i nestaju.
2. Šta te je navelo na to, da si se počeo baviti sa glazbu? Koji
su bili tvoji prvi pokušaji?
Od svoje 10 godine, kad je u kuću stigao prvi gramofom, slušam
zabavnu, pop i rock muziku. Sa svojih 17-18 godina, kao
srednjoškolac, osnovao sam prvi svoj bend u Bihaću. Sa bendom
svirali plesnjake našim vršnjacima. Sa radio stanice Luksemburg
skidali smo pjesme stranih bendova. Prva je bila grupe FREE sa pjesmom ALL RIGHT NOW. Onda smo pronašli i ostale bende:
BEATLESE, STONSE, DEEP PURPLE, ZEPPELINE.. Kasnije je mogućnost
nabavki LP ploča iz Londona na mene utjecala, da se izgradim kao
vokal. Kad se čovjek napuni takvom muzikom, ne treba mu muzička
škola i muzička akademija.U Jugoslaviji nisi imao nikog, da bi
nešto naučio. Sve su to bili festivalski pjevači. Pojava Yu grupe
probudila je u meni veliki interes, da se na našem jeziku može
svirati rock n roll. U to vrijeme smo i mi pokušali praviti svoje
pjesme. Sa svojim 19 godinama počeo sam pisati tekstove. Pola teksta
Motori sam već imao tad, pa pjesma Šejla je iz tog vremena.
Svirali smo po gitarijadama i osvajali nagrade. Tako se je kovao rock
n roll u mojoj duši .Kad se zaljubiš u muziku, izlaza nema. Ona
ostaje u tebi cijeli život.

3. Kakvo je bilo surađivanje sa bendom Divlje Jagode? U
Wikipediji je navedeno, da je bio početak jako težak. Zašto?
Šta se događalo?
U Divlje jagode došao sam baš zbog toga, jer sam bendu
odgovarao. Dobro sam pjevao, a i bas gitaru sam brzo savladao. Htio
sam vidjeti, kako izgleda taj svijet muzičaka. Kako se putuje i
radi. Napisao sam i nekoliko tekstova, koji su odgovarali grupi. Kad
smo stvarali album MOTORI, tu sam bio na vrhuncu snage i kao vokal i
kao bas gitarista. Iza sebe sam imao stotinjak koncerata i otkrio sam
formulu, kako dalje nastaviti.Taj album je popeo grupu u nebo među
zvijezde. Za njega sam napisao sve tekstove, korigovao melodije
pjesama, kako bi zazvučali američki, odsvirao bas gitaru, kako ju
je svirao basista ACDC. Jagode su napokon toga dobile svoju čekanu
jugoslavensku turneju. Bez organiziranog menagera, otišli smo na
turneju neiskusni. Lutali smo kao ovce prostorom, a album se je
prodavao nenormalno dobro. Za samo 5-6 mjeseci, prodao se oko pola
miliona primjeraka. Vođa benda, da budem iskren, nije poznavao
posao. Svakim korakom je uništavao taj dijamantni album. Nakon tri
godine patnje normalno je da sam želio otići. Sve što smo radili,
bilo je pogrešno vođeno i pogrešno odlučivano. Osjetio sam, da
mogu još više skočiti jer sam bio u top formi. Tako sam i uradio
prelaz u Dugme. To je bila za mene odlična ponuda. Bio sam spreman
za velike stvari i velike utakmice. Bijelo dugme je bio tada na vrhu
YU scene.
4. Wikipedia i navede, da su te kasnije pozvali u bend Bijelo
dugme zbod toga, jer si imao neki bolji i zdraviji životni slog.
Reci mi, kakva je bila tad situacija u bendu. Kako si se proveo
u njemu?
U Dugmetu se zna, šta ko radi i šta mu je zadatak. Grupa ima
menagera i određen krug svojih novinara, koji su bili plaćeni
posobno za to. Imali su pristup najgledanijim tv emisijama pa čak
dobivali prostor u političkim emisijama DNEVNIK. Radio stanice su
jedva čekale objavu tog mog albuma sa njima. Dobijale su se naslovne
stranice uglednih i zabavnih novina... Uglavnom, stigao sam tamo,
gdje mi je tad trebalo i biti. Cijeli svoj život živio sam zdravo,
sportski. To dokazujem i danas sa svojim glasom koji je još uvjek
čist, a već sam za 16-17 dana na pragu ulazka u 69 tu godinu. Moj
pjevački vijek će se produžiti bar još desetak godina. Atmosfera
je bila zdrava,družili smo se i nakon 6 mjeseci Yu turneje i 160
koncerata.
5. Zašto si otišao iz benda i kako se je to dogodilo?
Dugme je u 1989 krenulo na turneju, gdje su već bila previranja
oko neke demokratije na ovim prostorima. Šuškalo se, da će biti
svašta, tako da su te informacije razjedale bend. Dugme koje je bilo
skrojeno od raznih nacionalnosti, više nije imalo nikom svirati.
Publika se pocijepala. Država i taj veliki prostor se raspao.
6. Sa kojimi pjevači si sudjelovao nakon Bijelog Dugmeta? Sa
kojim pjevačem je bilo najbolje sudjelovati?
Poslje Dugmeta počeo sam graditi svoju karijeru sa albumom HAJ
NEK SE ČUJE,ČUJE.U to vrijeme bilo je dosta klubova, diskoteka pa
sam nastupao sa akustičnom gitarom i na play beck. Rad u dijaspori
me je često spajao sa nekim narodnjacima. To je bila glazba, koju
nikada nisam slušao, niti je nisam poznavao.
7. Imaš možda kakvu smješnu anekdotu iz glazbenog svijeta, koji
želiš podeliti sa nama?
Nakon 50-60 koncerata u nizu promašiš naziv grada. sviraš u
Kraljevu a pozdraviš sa dobro veče Valjevo.To se redovno dešava.
8. Koji nastup u tvojoj karieri se ti je činil najbolji i zašto?
Gdje, u kojoj državi, generalno najviše voliš nastupati i
zašto?
Tri velika povratnička koncerta Dugmeta po stadionima 2005 godine
je bilo super. Odradio sam svoj posao kako treba i ponekad pustim
sebi video snimke ovih koncerata, da se podsjetim.
9. Šta očekivaš od koncerta Bijelog Dugmeta u Izoli?
Izola je prekrasno turističko mjesto. Očekujem mnogo gostiju iz
cijele Slovenije. Italija je tu, Austrija nije daleko, Hrvatska je u
blizini. Osjećam da bi to mogao biti najbolji ljetni koncert ove
sezone
10. Gdje bih još volio nastupiti, ali još nisi?
Mislim, da ćemo sa ovih 50 koncerata proći sve ono, što je
najbolje. Dokad će ovo trajati, neznam. Možda su ovo posljednji
koncerti, koje nudi Dugme. Ja pripremam svoj solistički album do
kraja godine. U septembru mjesecu mi izlazi CD i LP ploča ALEN
ISLAMOVIĆ BEST OFF ACOUSTIC. Na njemu će biti prearanžirane pjesme
u akustičnim verzijama. To sam radio u svom studiju u Bihaću.
Izdavač je FIDBOX produkcija u suradnji sa mojoj kućom SINKOPA
PRODUCTION. Na mojim društvenim mrežama će se objaviti sve
informacije o albumu.
11. Imaš kakvu poruku, koju bih željeo podati ljudima, koji
čitaju ta intervju?
Jedina moja poruka može biti: čuvajte zdravlje i vidimo se
negdje na nekom koncertu ili na nekom moto susretu, jer sam trenutno
tražena roba za ovakve stvari.
Dođite u Izolu 15.08.2025, da se
zabavljamo. Bit će to koncert kojog ćete pamtiti dugo.
Resnično, vsi vabljeni na oba koncerta, ki se bosta zgodila v Sloveniji. Prvi bo 15.8.2025 v San Simonu v Izoli, drugi pa 6.9.2025 v Velenju.
Komentarji
Objavite komentar